islam i pravo na intimu i privatnost

Stroga zabrana prisluškivanja i uhodenja

Poslanik, s. a. v. s., rekao je: "O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do cijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne istražujte njihove mahane. Jer, ko istražuje mahane svoga brata muslimana, Allah, dželle šanuhu, istražit ce njegove mahane. A ciju mahanu Allah istraži, razotkrit ce ga cak i u njegovoj kuci"

Piše: Hfz. mr. Senaid Zajimovic

Islam svoje društvo uspostavlja na cistoti i vanjskih i unutarnjih odnosa. Garantira pravo na intimu i privatnost u svim segmentima. Zabranjeno je zavirivanje u privatne poslove i uhodenje tajni cak i ako ljudi rade nešto griješno sve dotle dok to cine u tajnosti, a ne javno. Imajuci u vidu spomenuto, nužno se osvrnuti na niz problema zaživjelih u našem narodu koji direktno atakiraju na intimu i gdje se ne poštuje privatnost ukucana.

Neprikosnovena privatnost

Može se reci da covjek više nije komotan ni u vlastitoj kuci. Prvi komšija upada u kucu bez najave i direktno ide u sobu u kojoj sjede, a možda i leže njeni stanari. Komšiji ne samo što ne bude neugodno, nego se zna dogoditi da kritizira ukucane što ih je zatekao da spavaju i što još nisu ustali kao on ili zato što ne rade što je on zamislio da trebaju raditi. To je veoma ružan obicaj koji nema ama baš nikakve osnove u vjeri. Štaviše, takve obicaje osuduju sve vjere, kao što se to protivi i svim moralnim nacelima. Unutra-šnjost kuce je privatni kutak ukucana. Oni imaju pravo raditi šta god hoce u svojoj kuci i niko im nema pravo prigo-voriti. Netraženje dozvole prije ulaska u neciju kucu je, prije svega, znak neodgoja, niske vjerske svijesti i elementarni nedostatak kulture. Onome ko želi posjetiti nekoga u njegovoj kuci, Uzvišeni Allah je ucinio obaveznim da ne ulazi dok ne dobije dozvolu i dok ne pozdravi one koji stanuju u toj kuci:

"O vjernici, u tude kuce ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukucane ne pozdravite; to vam je bolje, poucite se! A ako u njima nikoga ne nadete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: 'Vratite se!' - vi se vratite; bolje vam je, a Allah zna ono što radite" (En-Nur, 27.-28.). Da bi zaštitio privatni život ljudi, Poslanik, s. a. v. s., strogo je zabranio da bilo ko ulazi u neciju kucu dok ne dobije dozvolu i dok ne obrati pažnju da nece uznemiriti stanare. Rekao je:

"Ko zaviri u neciju kucu bez dozvole, ukucanima je dozvoljeno da mu izbiju oko" (Buhari i Muslim). Privatnost je zagarantirana i unutar svojih avlija ogradenih tarabom. Ukucani su se odmarali i radili. Žene su slobodno mogle otkrivene hodati, a djeca se, nikome ne smetajuci, igrati raznih igara. Naši stari su itekako poštovali tudu privatnost. Nestankom naših predaka, nestale su ne samo tarabe, vec i moral, kultura, privatnost i intima, smirenost i spokoj.

Zabadanje nosa gdje ne treba

Danas imamo veliki broj neodgojenih koji nam u svako doba dana mogu hrupiti u kucu i zateci nas u stanju kakvo bi nam najmanje bilo drago. Kuce su nam gole, u avlijama nemamo ograda, vidi nas svako. Ne može niko ni uci ni izici iz kuce, a da to komšije ne gledaju. Nije iznenadenje ako vas i upitaju šta vam je u torbi, šta ste kupili, gdje ste bili, gdje idete, ko vam je, ono, jucer bio, a ko prekjucer i šta je htio itd… Poslanik, s. a. v. s., rekao je:

"Ko odgurne zavjesu i zaviri u kucu prije nego što je dobio dozvolu da ude, ušao je u podrucje gdje mu nije dozvoljeno uci" (Ahmed). Kad razgovaramo sa ukucanima ili komšijama ispred svoje kuce, drugi komšija se napreže da cuje o cemu se to govori. Poslanik, s. a. v. s., o prisluškivanju razgovora je rekao:

"Ko tajno prisluškuje ljudske razgovore mimo njihove volje, na Sudnjem danu ce mu u uši biti salivano olovo" (Buhari i Muslim). Prvo jutro nakon što se uda, mladu svi posmatraju i gledaju hoce li "vidjeti šta je bilo". Ovo je klasican primjer uhodenja, o cemu Uzvišeni Allah kaže: "I ne uhodite jedni druge" (El-Hudžurat, 12.). Poslanik, s. a. v. s., takoder je zabranio uhodenje.

Uzvišeni Gospodar svjetova nam se obraca:

"O vjernici, neka od vas u tri slucaja zatraže dopuštenje da vam udu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu spolno zreli: prije jutarnjeg namaza, kad u podne odložite odjecu svoju i poslije obavljanja nocnog namaza. To su tri doba kad niste odjeveni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh; ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je" (En-Nur, 58.).

U ovom ajetu se govori o pravilima ponašanja u obiteljskom krugu.

Bošnjaci vole tude probleme

Djeca imaju razmjerno slobodan pristup, mogu dolaziti i odlaziti u svako doba dana i u postupanju sa njima postoje male formalnosti. Ali, i tu postoje ogranicenja. Po noci i prije sabahskog vremena trebaju diskretno tražiti dopuštenje prije nego što udu, djelomicno zato što smetaju ljudima dok spavaju, djelomicno zato što bi ih mogli iznenaditi neodjevene ili kod presvlacenja. Isto vrijedi i za vrijeme podnevnog odmora i poslije jacije. Pravila su strožija prema odraslima. Oni u svako doba moraju tražiti dopuštenje… I iz ovoga vidimo koliko islam vodi brigu o svim normama ponašanja u društvenom životu, a prije svega o pravu na intimnost. Kad je rijec o kucnim problemima, ukoliko za njih znaju, ni ukucanima niti komšijama nije dozvoljeno da ih iznose u javnost. Bošnjaci su narod koji voli "rješavati" tude probleme više nego svoje. To je jedan od razloga našeg nazatka. Cinjenica je da se narod ulijenio nakon rata. Naviknuti smo na humanitarnu pomoc i da nas drugi hrane. Ta navika nas je, na neki nacin, paralizirala i ulijenila. Zato imamo previše slobodnog vremena. U nemogucnosti rješavanja vlastitih problema, komšije "rješavaju" tude probleme i u javnost prezentiraju mahane. Poslanik, s. a. v. s., rekao je:

"O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do cijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne istražujte njihove mahane. Jer, ko istražuje mahane svoga brata muslimana, Allah, dželle šanuhu, istražit ce njegove mahane. A ciju mahanu Allah istraži, razotkrit ce ga cak i u njegovoj kuci" (Et-Tirmizi i Ibn-Madže).

Položaj snahe i svekrve u Bošnjaka

Kad je rijec o svekrvi i snahi, tu zaista imamo veoma mnogo problema. Jedan od razloga takvoga stanja jest i obostrano nepoštivanje privatnosti i nepoznavanje uloga. Kod nas je obicaj da se, u vecini slucajeva, živi u zajednici, što, samo po sebi, dovodi do netrpeljivosti ukoliko se uloge pomiješaju. Udajom, mlada prelazi u tudu kucu, u kojoj vec egzistira porodica koja ima svoje obicaje i pravila. Svekrva koja je docekala, sina je veoma voljela, mazila i pazila. Nevjestinim dolaskom, ona ostaje bez svog mezimca i brigu o njemu preuzima "strano" celjade, koje ce se "isprijeciti" izmedu nje i sina. Teško je to podnijeti i zato se mnoge svkrve odlucuju na borbu u kojoj samo one vide smisla. Treba podsjetiti na ajete:

"Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi.." (Lukman, 14.), "Majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rada, nosi ga i doji trideset mjeseci…" (El-Ahkaf, 15.). Svaka bi majka željela da sin ostane samo njen i da ga ni sa kim ne dijeli. Zato ispocetka nastaju blagi vidovi netrpeljivosti izmedu nje i njene snahe. Supruga se, pak, udala za covjeka kojeg voli i ona s pravom želi da taj covjek bude samo njen. Jer, zašto se udavala ako ce ga morati dijeliti!? Ocito je da su majka (svekrva) i supruga (snaha) pogrešno shvatile svoje uloge. Ljubav sina prema majci je neupitna, kao i njegova poslušnost prema njoj. Ljubav sina prema svojoj supruzi je takoder neupitna, ali u ovom slucaju nema one poslušnosti kao prema majci. Dakle, sin je dužan slušati majku i ciniti joj dobrocinstvo prema kur'anskom ajetu: "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobrocinstvo cinite…" (El-Isra, 23.). Miješajuci izmedu djecije ljubavi i poslušnosti i ljubavi prema ženi, mnoge majke, kad primijete da dijete više vremena posvecuje svojoj ženi nego majci, pocinju se miješati u život, kroje sinu planove, savjetuju mu kako da postupa prema svojoj ženi itd., što se suprotstavlja hadisu u kome Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Zaista je pravo djeteta da ga njegov roditelj poduci Kur'anu, da mu nadjene lijepo ime i oženi ga, odnosno uda kad postane punoljetno" (El-Hakim).

Onoga momenta kad sin dopusti da majka prede granicu miješanja u brak, poremetit ce se ravnoteža porodice i to ce biti prvi korak ka izazivanju nesuglasica u braku. Cesto to majka radi iz dobrih namjera. S druge strane, snaha ne trpi da joj se svekrva miješa u život i ona nastoji zadržati samo za sebe covjeka kojeg je izabrala. Ta, ona se zato i udala… U vecini slucajeva, snahe godinu-dvije nakon udaje pokušavaju nagovoriti muža da se odvoje ili - kako je to u narodu poznato - da se odijele, želeci postici svoj mir i zaštititi privatnost. Mnoge se zadovolje i sa odvajanjem u krugu iste kuce. Snahe uglavnom ovo zahtijevaju zato što im je ugrožena privatnost i što se ne mogu opustiti u kuci u kojoj, pored nje i muža, žive i drugi. One bi htjele biti slobodne kad su sa svojim muževima. One ne vole da ih neko kontrolira i da imaju tutora. Zamislite kako izgleda kad se snaha ne može raskomoti u svojoj sobi i strijepi hoce li ko naici i hoce li joj svekrva uci u sobu. Zato mnoge vole da svekrve i nema. Poznato je da za djevojku koja se udaje za momka koji nema roditelje, druge djevojke znaju kazati: "Blago li njoj, udala se za fina momka; nema ni oca ni majku". Reagiraju s negodovanjem i na samu pomisao da se sin hoce od odijeliti majke. Nastaju problemi. Prvo se posvadaju svekrva i snaha, jer ona misli da je snaha nagovorila sina na taj cin. Potom se posvadaju sin i mati, da bi na posljetku došlo i do prepirke i razlaza medu samim supružnicima.

"Uhodenje" preko bojlera

Bosna i Hercegovina je po mnogo cemu specificna, a jedna od njenih specificnosti je i život više bracnih parova u istoj kuci. Vjerovatno je on kod naših starih bio motiviran željom za zadržavanjem imetka u krugu porodice. U osnovi, islam nema ništa protiv zajednickog življenja - ako je to nužno, ali je cinjenica da ne možemo naci ni jedan kur'ansko-hadiski tekst koji govori u prilog pohvalnosti zajednickog življenja više bracnih zajednica, pa makar se radilo i o majci i ocu. Naprotiv, naci cemo tekstove koji govore suprotno. Ibrahim, a. s., nije živio sa svojim sinom i njegovom snahom, vec odvojeno, a s vremena na vrijeme ih je posjecivao. Islam poštuje privatnost bracnih drugova i zato je zabranio djeci da ulaze u sobu u tri termina bez dozvole. Stariji uvijek moraju tražiti dozvolu. Mnoge se žene žale kako im svekrva u bracnu sobu ulazi bez kucanja, zagleda u ormar, ispituje o odnosima izmedu njih dvoje i, uza sve to, prati kad je bojler upaljen, a kad nije. Kad u Kur'anu i hadisu nailazimo na tekstove koji tretiraju pitanje braka i bracne zajednice, uvijek se govori u dvojini, tj. samo o mužu i ženi. Kad citamo siru ashaba, vidjet cemo da - kad se govori o bracnoj zajednici - nigdje se ne spominju svekrve, a ako se i spominju - onda se spominju u kontekstu druge potpuno odvojene porodice. Odijeliti se ne znaci i prekinuti onose sa roditeljima. Radi se o novoj porodici koja zaslužuje da živi samostalno. Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: "Svi ste vi pastiri i svi cete biti odgovorni za svoje stado… Žena je pastir u kuci svoga muža, pa ce i ona biti odgovorna za svoje stado…" (Buhari i Muslim). Hadis nam govori da ne može biti više pastira u jednoj kuci. On je samo jedan, a to je supruga. Muž je pastir porodice kao cjeline, a svekrva je pastir svoje kuce.

Kako eliminirati probleme?

Islam sve probleme lijeci u korijenu i ako se zna da ce nešto u dogledno ili nedogledno vrijeme izazvati nesuglasice, automatski se ide ka eliminaciji uzroka eventualne svade. U ovom slucaju, ako ce život u zajednici posvadati sina i majku i razbiti bracnu zajednicu, bolje je u startu to riješiti i odvojiti bracne parove. Neka svako ima svoj život i svoju intimu! Ne mora svekrva znati kad je bojler ukljucen, a kad nije. Neka snaha živi u miru. U tom slucaju ce se i majka i sin i snaha više slagati i voljeti. One su dužne biti poslušne prema svojim roditeljima, a svekrvu su dužne poštovati kao majku njihovih muževa. Djeca su dužna slušati svoje roditelje, a ne snahe. Nigdje se, ni u Kur'anu ni u sunnetu, ne spominje slijepa poslušnost svekrvi. Nekad poslušnost svekrvi ide na racun muža. Muž, odnosno sin razapet je izmedu majke i supruge. Teško mu je objema udovoljiti, pogotovo ako i jedna i druga zahtijevaju nešto što utice na nemiran život u braku. Sve što smo spomenuli ne znaci da je problem uvijek u svekrvi. Nerijetko porodicnim svadama zna kumovati i snaha. Vrlo cesto baš ona biva razlog sinove nepravde prema majci. Jedan od pokajnika je, prije nego što se pokajao, na nagovor svoje žene istjerao majku iz kuce. Žena mu nije podnosila majku i cinila je sve da je sin zamrzi. Sin nije mogao više izdržati i poslušao je ženu. Majka je završila u starackom domu. Nakon nekog vremena, sin je shvatio da mu žena samo nanosi zlo, a da mu majka želi dobro. Pustio je svoju ženu i vratio majku.

Svakome njegova intima

Prilikom posjete svom sinu Ismailu, Ibrahim, a. s., upitao je njegovu ženu kako im je. On je rekla da im je teško i da pate od oskudice u hrani i imetku. Ibrahim joj je rekao da prenese njegovom sinu da treba da promijeni kucni prag, što je znacilo da treba promijeniti ženu. Ovo je primjer kad snaha nije dostojna života u braku i kad život sa njom ugrožava ne samo muža vec i njegovu rodbinu. Mnogi ce kazati kako se nema uvjeta i da je situacija teška te je nužno živjeti u zajednici. Nema sumnje je da je ekonomska situacija u Bosni veoma teška, ali to ne opravdava sukobe proizišle iz povrede tude intimnosti. Ako se nema uvjeta za život u odvojenim kucama, što bi, svakako, bilo idealno, ima se uvjeta da se u istoj kuci svakome osigura intimnost ili privatnost. Veoma je lijep obicaj u arapskim krajevima. Sin se ne odlucuje na ženidbu dok sebi i svojoj buducoj mladi ne osigura stan ili makar sobu u kuci svoje porodice sa zasebnim kupatilom. Kad se ožene, oni svojim roditeljima idu u goste. Majka ih toplo i srdacno docekuje i ispraca i jedva ceka da opet dodu. I svi su sretni i svi se vole. U nekim mjestima je obicaj da im se sedam dana ne dolazi u posjetu. To je izraz poštovanja prema mladencima…

"Svaka vjerska zapovijed pociva na mudrosti ili razboritom razlogu bez obzira je li to direktno objašnjeno ili ne" (Mevdudi).